Šetajući uz jezero, uživajući u sunčanju, kupanju, ribolovu ili ostalim društvenim aktivnostima možemo vidjeti veliki broj divljih životinja koje tamo povremeno ili trajno žive (divlje guske i patke, čaplje, labudove, vodene kornjače, žabe, zmije, velik broj insekata, ribe, puževe, rakove i mnoge druge).
Jezero je po definiciji vodom ispunjeno udubljenje u zemlji koje zajedno s biljnim i životinjskim vrstama koje u njemu žive čini ekosistem. Većina jezera nastala je prirodnim putem, odnosno utjecajem potresa, vulkanskih aktivnosti ili ledenjaka i takva jezera nazivamo prirodnim jezerima. Za razliku od njih, umjetna jezera nastala su izravnim djelovanjem čovjeka i najčešće su to akumulacijski bazeni hidroelektrana, ribnjaci ili ona nastala vađenjem šljunka u aluvijalnim nizinama (rastresita i porozna tla sastavljena od pijeska i šljunka prenošena rijekama i odlagana uzduž riječnih poplavnih ravnica i delta) čime nastaju šljunčare.
U ovom članku pobliže ću vam predstaviti tri životinje čiji je život vezan uz jezera, a to su divlja patka, som i vretence.
Divlja patka (Anas platyrhynchos)
Divlja patka ili patka gluhara spada u ptice iz porodice pataka (Anatidae), a ujedno je i najrasprostranjenija i najveća patka plivačica u Hrvatskoj. Nastanjuje cijelu Europu, Aziju, Sjevernu Ameriku i sjeverni dio Afričkog kontinenta. Najviše voli plitka, prostrana staništa prirodnih i umjetnih jezera, močvare i bare te mirnije rukavce rijeka. U Hrvatskoj češće nastanjuje kontinentalne predjele.
Odrasla jedinka teži od 0,8 do 1,4 kilograma, s time da su mužjaci nešto krupniji i teži od ženki. Ženka je jednolične smeđe boje perja s tamnim pjegama i šarama dok je mužjak puno atraktivnije obojanosti perja: glava i vrat su mu blistavo zeleni s bijelom ogrlicom, a prsa tamnoljubičasta. Boja tijela je siva s crnim leđima i bijelim rubovima repnih pera. Mladi mužjaci slične su boje kao odrasle ženke sve do prvog mitarenja (promjene perja) kad im tijelo dobiva prelijepu šarenu obojanost. Boja kljuna patke gluhare je žućkasta s crnom mrljom na sredini, noge su joj narančaste i plosnate, a između prstiju ima plivaću kožicu. Raspon krila odrasle jedinke iznosi od 80 do 100 centimetara, a može letjeti brzinom do 70 kilometara na sat.
Patka gluhara je svejed, a hrani se mladim izdancima vodenog bilja, travkama, sjemenkama i lišćem, manjim ribama i gmazovima, insektima, vodenim beskralježnjacima i crvićima. Prilikom hranjenja glavu zaranja ispod površine vode tako da joj iznad vode ostaje samo stražnji dio tijela. Rijetko roni, a prilikom leta na vodu se spušta naglo i odmah sjeda na njenu površinu.
Razmnožava se jednom godišnje i to u proljeće od ožujka do svibnja kada ženka u gnijezdu na tlu među gustom obalnom vegetacijom snese pet do 13 zelenkastih jaja iz kojih se nakon 25 dana izlegu mali pačići. Nakon dva mjeseca postaju samostalni. Životni vijek divlje patke ili patke gluhare je pet do deset godina.
Som (Silurus glanis)
Som je najveća europska autohtona slatkovodna riba. Spada u porodicu Siluridae. Od drugih se vrsta riba razlikuje po karakterističnoj građi tijela koje je izduženo, široko i zdepasto na prednjem dijelu te lagano spljošteno na stražnjem dijelu u razini repne peraje. Još jedna od specifičnosti u građi tijela soma su velika, duguljasta, široko rasječena usta i brkovi. Som ima dva dugačka brka koja se nalaze iznad gornje čeljusti te njih četiri na donjoj čeljusti, a služe kao osjetilo koje reagira na vibracije i dodir iz okoline. Usta su ispunjena stotinama mekanih i sitnih zuba koji služe za hvatanje hrane. Som u ustima ima smještene još dvije ploče koje služe za drobljenje hrane te šiljke kojima je funkcija okretanje i pridržavanje plijena prije nego li ga životinja proguta. Som ima sitne i zakržljale oči i slab vid. Boja tijela je crna po leđima i bokovima ili tamno prošarana, dok je trbuh najčešće bijeli. Koža nema ljuske već je prekrivena sa sluzi. Odrasle jedinke mogu biti duge više od pet metara i težiti više od 400 kilograma.
Som je riba dna. Dane provodi najčešće sakriven iza velikog kamena ili panja u mirnim i hladnim vodama te voli muljevita dna. Aktivan postaje u sumrak kada se diže s dna te lovi na svim dubinama, pa i uz obalu. Hrani se manjim ribama, školjkama, žabama, pijavicama, a veći somovi napadaju čak i ptice koje plivaju po površini vode.
Jedna je od omiljenijih i cjenjenijih riba u sportskom ribolovu i uzgoju zbog brzog rasta i nekompliciranih uvjeta držanja. Popularnost ove ribe djelomično je povezana i s legendom o divovskom, čak 300 kilograma teškom somu Juri koji navodno nastanjuje zagrebačko jezero Jarun a o kojem su unazad par desetljeća ispričane bezbrojne priče. Životni vijek soma je do 20 godina.
Vretence (Odonata)
Vretence je veliki i spretni kukac iz reda vretencokrilaša. Poznato je više od 4700 vrsta vretenaca, od čega ih u Europi živi oko 120 vrsta. Zanimljivo je da ovaj veliki kukac živi na Zemlji već stotinama milijuna godina (čak prije pojave dinosaura) i od tada se nije puno promijenio. Vretence ima duguljasto vretenasto tijelo, dva para opnastih mrežastih krilaca i tri para nogu. Red vretenaca se dijeli na dva podreda od kojih jedni imaju dva para posve jednakih krilaca, dok su u drugih krilca različitih dužina. Za vrijeme mirovanja krilca ostanu vodoravno ispružena i raširena. Na glavi su mu smještena kratka ticala i velike oči sastavljene od tri dijela. Usni organ je snažan i prilagođen griženju plijena. Zbog velikih dobro razvijenih očiju (plijen može spaziti s udaljenosti od čak 40 metara) i izvrsne sposobnosti leta vretence je odlični zračni grabežljivac koji svoj plijen lovi u letu. Može letjeti prema gore, prema dolje, lijevo, desno, unazad pa čak i biti na mjestu u zraku. Obojanost tijela vretenca se razlikuje od vrste do vrste, od jarkocrvene i metalno zelene pa do nebesko plave boje. Veličina varira od tri do desetak centimetara (za vretenca koja nastanjuju naše prostore).
Životni ciklus vretenca sastoji se od stadija ličinke i stadija odraslog kukca. Stadij ličinke vretence provede u vodi stajačici, najčešće u jezeru, močvari ili bari dišući na škrge (građom drugačijom od škrgi ribe). Ličinka je vrlo proždrljiva a plijen (punoglavci, manje ribice, kukci) hvata čeljustima koje izbaci poput opruge i koje se nazivaju krinka. U stadiju ličinke vretence provede do tri godine nakon kojih se preoblikuje u odrasli stadij kukca. U stadiju kukca vretence doživi svega do 90 dana, ponekada i kraće od toga. U tom periodu vretence brani svoj teritorij (dva mužjaka ne žive na istom prostoru), lovi plijen i traži životnog partnera.
Za vretence se kaže da je bioindikator stanja okoliša što znači da kada ga vidite osim što ćete ostati iznenađeni i zapanjeni njegovom pojavom, možete biti sigurni da je priroda oko vas nezagađena i zdrava za život. Vretence je odlično i u reguliranju količine komaraca i ostalih kukaca jer se njima hrani. Zadnja istraživanja pokazala su da u Hrvatskoj živi čak 64 vrsta vretenaca.
Autor teksta:
Marko Tomašek, dr. vet. med.
Izvori:
- www.animaldevirsity.org
- www.plantea.com.hr
- www.iucnredlist.org
- www.som.hr
- www.linjsko-polje.com
- www.bioteka.hr
Datum izvorne objave: 30.05.2018.
