Na riječni tok djeluje gravitacija pa se rijeke kreću od viših nadmorskih visina prema nižima. Tok rijeke se može podijeliti na gornji, srednji i donji tok. Gornji tok je karakteriziran brzacima preko kojih se rijeka ruši kanjonom. U srednjem toku rijeka iz planinskih predjela postepeno prelazi u riječnu dolinu. U donjem toku rijeka konačno teče širokom poplavnom ravnicom.
S obzirom da je Hrvatska površinom relativno mala zemlja, mnoge velike europske rijeke kroz Hrvatsku protječu samo jednim od svojih tokova. Primjer veće rijeke koja kroz našu zemlju protječe cijelim svojim tokom jest Kupa.
Kao što sam napisao u prvom dijelu teksta o rijekama, sve rijeke u Hrvatskoj dijele se na panonske i krške rijeke. Rijeke panonskog sliva završavaju u Crnom moru, dok krške rijeke završavaju u Jadranskom moru. Rijeke u Hrvatskoj smatraju se središtem biološke raznolikosti. U njima i oko njih živi velik broj biljnih i životinjskih vrsta.
U ovom tekstu pobliže ću opisati tri životinjske vrste koje žive u rijekama ili im one služe kao izvor hrane, a to su riječni rak, riba bolen te predstavnik ptičjeg svijeta – vodomar.
RIJEČNI RAK (Astacus astacus)
Riječni rak jedan je od četiri autohtone vrste deseteronožnih slatkovodnih rakova koji nastanjuju hrvatske rijeke i jezera. Živi u plitkim i hladnim vodama ilovastog ili šljunčanog dna. Najčešće ga se može primijetiti uz samu obalu bogatu vodenom vegetacijom. 
U Hrvatskoj najčešće obitava u čistim rijekama crnomorskog (savskog i dravskog) sliva i jezerima, pa je odličan indikator onečišćenja vodenih staništa.
Riječni rak spada u veće rakove, dužine tijela odrasle jedinke do 15 centimetara. Šiljasta glava raka srasla je s prsima u dio tijela koji je poznat kao glavopršnjak. Zadnji dio tijela naziva se zadak, a u riječnog je raka uzak i kolutićav. Površina tijela prekrivena je čvrstim hitinskim oklopom koji rak u fazi rasta nekoliko puta odbacuje. Na mjestu starog oklopa s vremenom se stvara novi, veći i čvršći oklop.
Boja tijela varira od zeleno-smeđe do crne, ponekad plavkaste ili zelene boje s gornje strane, dok je s donje, trbušne strane, zeleno-smeđ. Riječni rak ima pet pari nogu od kojih je prvi formiran u kliješta (u mužjaka su veća nego u ženke). Kliješta služe za hvatanje plijena i hranjenje te u obrani od neprijatelja kao što su vidra, neke vrste ptica i veće ribe. Rakova kliješta su široka, velika i nepravilne, grube površine.
Riječni rak se hrani vodenim biljem, manjim školjkašima, ribicama i vodozemcima i ostacima uginulih životinja. Aktivan je noću kada odlazi u lov. Riječni rak se pari u jesen, a ženka nakon parenja ispod svog repa nosi do 200 oplođenih jajašaca iz kojih se nakon devet mjeseci izlegu mali račići dugi oko jednog centimetra. Nakon dva presvlačenja i odbacivanja starog oklopa odlaze od majke.
Riječni rak nije teritorijalan, ali zna biti agresivan prema drugim rakovima u doba parenja ili kad se velik broj jedinki nađe na malom prostoru.
U Hrvatskoj je riječni rak Zakonom o zaštiti prirode strogo zaštićena životinja te je zabranjeno njegovo hvatanje, držanje i ubijanje.
BOLEN (Aspius aspius)
Bolen je riba iz porodice šaranki (Ciprinidae), a zanimljiv je po tome što ga se naziva „ribom sa stotinu imena“. Naime, u našoj zemlji ne postoji univerzalno narodno ime za ovu ribu, pa se u gotovo svakom mjestu u Hrvatskoj naziva drugim imenom. 
Neka od njenih najčešćih lokalnih imena jesu bolen, boljenik, najin, buc, maklje, ramija i mnoga druga.
Ova grabežljiva riba omiljena je među ribičima zbog svoje veličine, atraktivnog izgleda i borbenosti, pa se njen ulov smatra pravim trofejom u sportskom ribolovu. Vrijedi napomenuti da bolen nema kvalitetno meso, ono je bljutavog okusa na mulj i puno sitnih kostiju.
Odrasle jedinke mogu težiti i do osam kilograma, dok su najčešće teški od dva do četiri kilograma. Dugački su do jednog metra, s blago pogrbljenim leđima, tamno zelene do modro sive boje. Bočni dijelovi su metalno bijele boje, dok su peraje i trbuh bijeli. Oči su im žute, s karakterističnom zelenom prugom.
Bolen je jedna od rijetkih riba iz porodice šarana koja spada u predatore. To dokazuje i specifična građa ustiju kod koje je donja vilica izbačena prema van. Bolen u ustima nema zube, te pripada ribama predatorima koji svoj plijen love zubolikim izraslinama na unutrašnjoj strani škrga te ih nakon toga gutaju. Hidro-dinamičan oblik tijela s jakom leđnom i repnom perajom omogućuje bolenu odličnu pokretljivost i brzinu.
Hrani se najčešće noću i to manjim ribama koje lovi na način da okruži jato ribica te ih bočno udara repom, pri čemu one u panici iskaču iz vode. Kad omamljene padaju natrag u vodu, bolen ih lovi i guta.
Mrijesti se u proljeće kada poraste temperatura vode. Tada migrira uzvodno u brze tekućice s pjeskovitim dnom. Odrasla ženka u vodu izbaci i preko sto tisuća jajašaca. Nakon dva do tri tjedna iz jajašaca izlazi mlađ koji prve mjesece života provodi u mirnim vodama hraneći se planktonom i sitnim vodenim organizmima.
U Hrvatskoj bolen živi u našim velikim rijekama Dunavu, Savi i Dravi te njihovim pritocima.
VODOMAR (Alcedo atthis)
Vodomar je ptica iz porodice Alcedinidae. Ima kratko i zbijeno tijelo s kratkim nogama i repnim perjem te širokim krilima. Dužina tijela odrasle jedinke iznosi oko 17 centimetara, težine svega 35 grama. U letu, raspon krila iznosi oko 25 centimetara. 
Tijelo je intenzivne obojanosti. Gornji dio tijela i rep su plavo tirkizne boje s točkicama i prugama bijele boje (na leđima ima karakterističnu plavu prugu koja je najbolje vidljiva prilikom uzletanja ptice). Trbuh i donji dio tijela su crveno smeđe boje. Glava je izdužena s dugim i šiljatim kljunom koji je kod mužjaka gotovo crne boje, dok je kod ženke donji dio kljuna narančasto crven.
Hrani se kukcima, sitnim ribicama, račićima i punoglavcima. S promatračnice (najčešće grana drveta, list visokog vodenog bilja i šaša, ili neko povišeno mjesto uz obalu) prati kretanje sitnih ribica u vodi. Kad ugleda svoj plijen, naglo se strmoglavi u vodu ne bi li ga uhvatio.
Krajem zime počinje vrijeme razmnožavanja koji se naziva „svadbeni let vodomara“. U to vrijeme mužjaci udvaraju ženkama donoseći im ulovljenu ribicu na poklon. Uz strmu vodenu obalu izgrađenu od pijeska ili gline, vodomar svojim kljunom iskopa tunel dugačak do 90 centimetara. Na dnu tunela izgradi gnijezdo. U njega ženka polaže šest do osam jaja iz kojih se nakon tri tjedna izlegu ptići. Oba roditelja brinu o mladuncima.
U Hrvatskoj je vodomar ptica stanarica, dok je u nekim drugim dijelovima Europe selica. Nastanjuje područja uz rijeke, potoke, jezera i ribnjake. Strogo je zaštićena životinjska vrsta.
Autor teksta:
Izvori:
