Povod je organizaciji ovoga znanstvenog skupa i pratećih izložbi petstota obljetnica izdanja Frankapanskoga brevijara (Venecija, 1518.), molitvene knjige izdane kao plod pothvata hrvatskog plemića Krste I. Frankapana tijekom sumornih tamničkih godina koje je proveo u zatvoru u Veneciji (1514.-1519.). Izlaganjima devet predstavnika uglednih hrvatskih znanstvenih ustanova, kao i sadržajem izložbi, bit će prikazani rezultati istraživanja o posve neobičnim, dramatičnim okolnostima pet stoljeća stare ljubavne, vojne, izdavačke, političke i kulturno-povijesne potke izdanju Brevijara.
Osim dramatičnim povijesnim kontekstom u kojem je tiskan, ovaj brevijar plijeni jednaku pozornost i svojom umjetničkom vrijednošću. Opremljen je brojnim drvorezima koji prikazuju prizore iz svakodnevnoga života te brojne događaje iz Svetoga pisma i pojedinosti iz života Crkve. Među mnogim ilustracijama posebno je dojmljiva ona na kojoj su prikazani Krsto i Apolonija u molitvi i koja se pojavljuje na dva mjesta u Brevijaru.
Kao carski vojni zapovjednik Krsto I. Frankapan bio je poznat u Habsburškoj Monarhiji, a vijesti o njegovim vojnim uspjesima preko engleskih su glasnika stizale i do kralja Henrika VIII. No, u jednom sukobu s Venecijancima, zbog nezgode s konjem, kako u predgovoru Brevijara sam kaže, postao je zarobljenikom Mletaka. U Veneciji mu se pridružila poštovana i voljena supruga, Apolonija Lang von Wellenburg, sestra salzburškoga nadbiskupa i europskoga diplomata Matthäusa Langa von Wellenburga. Njihov zajednički izdavački pothvat skupocjenoga tiskanja prvoga brevijara na njemačkome jeziku, čiji se izvorni primjerak čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, otkriva dvostruku ambiciju naručitelja, Krste I. i njegove supruge Apolonije. Oni su u ruke dvorske i samostanske elite njemačkoga govora stavili dostojnu molitvenu knjigu te unutar nje predstavili i sebe, kao plemeniti i kršćanski bračni par u zemaljskoj nevolji.
Poput antičkih mitskih zaljubljenika, Krsto i Apolonija doživjeli su tragediju, u vidu Apolonijine rane smrti, ali svojoj ljubavi osigurali su vječnost njezinim bilježenjem u Brevijaru. Osim što su Brevijarom ostavili spomen na sebe kao naručitelje, kao i na svoju bračnu ljubav i odanost, Brevijar nam otkriva i njihovu želju da ženama onog vremena, ne tako vičnima latinskom, pruže razumljivo duhovno štivo, kako je izrijekom navedeno u predgovoru Brevijara, približe mletačku kulturu knjige i tiskarstva, ali i ozračje nastanka Brevijara, koje je obilovalo spletkama, glasinama te diplomatskim prepirkama, uslijed čega svega Brevijar ujedno predstavlja i neprocjenjivu kroniku duhovnog, kulturnog i političkog života ranoga cinquecenta.
Organizatori skupa i izložbi su Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.
